Kako glasi najkraći mogući odgovor?
Blockchain je baza zapisa (tko je poslao kome i koliko) koju istodobno čuva mnogo neovisnih računala, a ona se redovito usuglašavaju oko toga kako baza točno izgleda. Nitko od njih nije šef. Upravo se zato o njemu govori kao o "knjizi koju nitko ne posjeduje".
Ovo je prva lekcija puta zaklad. Nećemo govoriti o cijenama ni o tome što kupovati. Govorit ćemo o tome kako ta stvar funkcionira, jer bez toga su sve ostale rasprave nerazumljive.
Zašto uopće trebamo knjigu koju nitko ne posjeduje?
Zamislite običnu situaciju. Ana pošalje Borni 10 kuna. U klasičnom svijetu to banka zapiše u svoju bazu: skine 10 Ani, pribroji 10 Borni. Funkcionira, ali tu je jedna pretpostavka koje obično nismo svjesni: svi moramo vjerovati toj jednoj banci da zapis neće promijeniti.
Banka teoretski može greškom ili namjerno napisati da Ana ima nešto manje, ili da transakcija nikad nije provedena. U praksi to sprječavaju zakoni, revizije i nadzor. Ali tehnički taj zapis kontrolira jedan subjekt.
Blockchain isti zadatak rješava drukčije. Umjesto jedne knjige u jednoj banci postoji mnogo identičnih kopija iste knjige na računalima diljem svijeta. Kad Ana pošalje Borni 10, ta se transakcija razašalje po mreži i svaka kopija knjige je zabilježi. Da bi netko zapis lažirao, morao bi istovremeno prepisati većinu kopija, što je kod velikih mreža praktički nepodnošljivo skupo i složeno.
Odakle dolazi riječ "blockchain"?
Od toga kako se transakcije zapisuju. Ne skupljaju se pojedinačno, nego u serijama. Seriju nazivamo blok. Blok je nešto poput jedne stranice knjige zapisa: sadrži popis transakcija u određenom razdoblju.
Kad se stranica napuni, zatvara se i pripaja iza prethodne stranice. Tako nastaje lanac blokova (block + chain). Ključno je da svaki novi blok u sebi nosi takozvani otisak (matematički sažetak) prethodnog bloka. Promijenite li bilo što na staroj stranici, promijenit će se njezin otisak, pa tako više neće odgovarati otisak pohranjen u sljedećoj stranici, ni u onoj nakon nje, i tako dalje sve do kraja.
Drugim riječima: prepisati jedan stari zapis ne znači prepisati jedno mjesto. Znači prepisati i sve što nakon njega slijedi, i to istodobno na većini računala u mreži. Upravo ta povezanost čini starije zapise praktički nepromjenjivima.
Tko odlučuje koji je zapis onaj ispravan?
Ovo je srž stvari, a ujedno i mjesto na kojem se ljudi najčešće gube. Kad ne postoji šef, tko kaže da je Aninih 10 kuna zaista otišlo?
Odgovor glasi: pravila oko kojih su se unaprijed usuglasila sva računala u mreži. Ta se pravila nazivaju mehanizam konsenzusa. Pojednostavljeno, ona određuju tko smije sastaviti sljedeći blok i pod kojim ga uvjetima ostali priznaju kao valjan. Različite mreže koriste različite mehanizme (najpoznatiji su proof of work i proof of stake), a njih ćemo objasniti u sljedećim lekcijama. Za sada je dovoljno jedno:
Suglasnost ne nastaje time što bi netko imao zadnju riječ. Nastaje time što velika većina sudionika neovisno izračuna isti rezultat prema istim pravilima.
Što konkretno blockchain može, a što ne?
Držimo se konkretne rečenice: "Ana je poslala Borni 10." Što o njoj blockchain jamči, a što ne?
| Pitanje | Što blockchain rješava | Što ne rješava |
|---|---|---|
| Je li transakcija provedena? | Da, nakon upisa u blok javno je provjerljiva | - |
| Može li se zapis naknadno izbrisati? | Praktički ne, što je stariji, to je teže | - |
| Je li Ana zaista Ana? | Ne, mreža zna samo adresu, ne identitet osobe | Stvarni identitet morate riješiti drugdje |
| Je li 10 bio razuman iznos? | Ne, mreža ne procjenjuje je li posao bio dobra ideja | Smisao transakcije je na ljudima |
| Vraća li se novac u slučaju greške? | Ne, ne postoji središnja reklamacija | Grešku obično nije moguće poništiti |
Ova je tablica važnija nego što izgleda. Blockchain je alat za suglasnost oko zapisa, ne za pravdu, ne za zaštitu od vlastite greške i ne za provjeru tko ste. Mnogo razočaranja kriptom proizlazi iz toga što se od te knjige očekuje nešto što nikad nije obećavala.
Zašto je onda bitno da knjigu nitko ne posjeduje?
Zato što to mijenja kome morate vjerovati. Kod banke vjerujete instituciji. Kod blockchaina vjerujete tome da se većini neovisnih računala ne isplati (ili im tehnički neće poći za rukom) lažirati zapis.
Ni jedno nije čarolija ni jedno nije besplatno. Radi se samo o drukčijem rasporedu povjerenja. Nekome odgovara više, nekome manje, a ovisi o tome za što ga koristi. Naš zadatak ovdje u Classroomu nije reći koje je bolje. Nego vam dati rječnik i kartu da odlučujete sami.
Što biste nakon ove lekcije trebali znati?
- Vlastitim riječima objasniti zašto se blockchain naziva knjigom koju nitko ne posjeduje.
- Opisati što je blok i zašto su blokovi povezani u lanac.
- Razlikovati što blockchain jamči (da zapis postoji i da se teško mijenja) od onoga što ne jamči (identitet, pravdu, poništavanje greške).
- Odgovoriti na pitanje "kome zapravo ovdje vjerujem" i kod banke i kod blockchaina.
Definicije pojedinih pojmova možete bilo kad potražiti u našem rječniku pod natuknicom blockchain.
Što ostaje neizvjesno i što ostavljamo za idući put?
Namjerno smo izostavili tri stvari, jer zaslužuju vlastite lekcije:
- Kako točno nastaje suglasnost (proof of work vs. proof of stake). Rekli smo samo da pravila postoje, ne kako se računaju.
- Koliko je to stvarno sigurno. "Praktički nemoguće prepisati" ne znači "matematički nemoguće u svim okolnostima". Sigurnost ovisi o veličini i rasporedu mreže, a to se kod različitih blockchaina znatno razlikuje.
- Kakve troškove blockchain ima (energija, brzina, naknade). Knjiga koju drži na tisuće računala nije besplatna.
I jedna poštena napomena na kraju: za ovu lekciju nemamo nijedan živi podatkovni pokazatelj koji bismo vam mogli pokazati, pa ga nismo ni izmišljali. Ovo je objašnjenje načela, ne mjerenje tržišta. U sljedećim lekcijama puta zaklad doći ćemo do brojki koje se doista mogu pratiti.