Što korisnik može provjeriti, a što ne?
Prema analizi CryptoSlatea, tipična provjera izgleda ovako: korisnik kopira niz brojeva, prođe putanjom kroz takozvano Merkle stablo (kriptografsku strukturu koja omogućuje dokazivanje da je konkretan zapis dio većeg skupa podataka bez otkrivanja cijelog skupa) i stranica mu potvrdi da je njegov saldo uključen u dokaz rezervi burze.
Takav dokaz vjerojatno je tehnički u redu. Dokazuje dvije stvari:
- korisnikov račun pojavio se u skupu podataka,
- burza je kontrolirala novčanike u kojima je bilo dovoljno određene imovine za pokriće salda uključenih u tom skupu.
Ali to je sve. Prema CryptoSlateu, proof of reserves ne govori jesu li se u skupu podataka pojavili baš svi korisnici, koliko burza duguje vjerovnicima ni koje druge obveze ima izvan lanca.
Zašto je razlika između imovine i solventnosti ključna?
Solventnost znači da je imovina veća od obveza. Proof of reserves prikazuje samo jednu stranu jednadžbe: imovinu. Nedostaje druga strana, dakle pasiva.
Upravo je nevidljiva strana pasive bila srž pada FTX-a. Burza je teoretski mogla dokazati da drži kriptoimovinu u novčanicima, a pritom biti duboko insolventna zbog obveza koje se ne pojavljuju ni u jednom on-chain dokazu. Dokaz imovine sam po sebi ne štiti od tog scenarija.
Što dokaz rezervi tipično ne obuhvaća
| Pitanje | Odgovara li proof of reserves? |
|---|---|
| Drži li burza određenu imovinu u novčanicima? | Da (u trenutku snimke) |
| Je li moj saldo u skupu podataka? | Da, kad to provjerim |
| Jesu li u skupu podataka baš svi saldi? | Ne bez povjerenja u potpunost podataka |
| Koliko burza duguje vjerovnicima i zajmodavcima? | Ne |
| Koje obveze ima izvan lanca? | Ne |
Važno: dokaz je uglavnom snimka jednog trenutka. Ne govori ništa o tome kako bilanca izgleda dan poslije.
Kako se onda nadzor stvarno provodi?
Ako kriptografski dokaz ne pokriva solventnost, kontrola u praksi dolazi odnekud drugdje, tipično kroz regulaciju i provedbu prava. Najnovije vijesti pokazuju kojim putevima.
Brazilska središnja banka prema CoinDesku naredila je burzama zadržavanje velikih prijenosa kriptoimovine u inozemstvo. Pravilo se odnosi na prijenose iznad 10.000 dolara i na manje transakcije koje burze procijene kao rizične. To je oblik nadzora nad tokovima, a ne nad bilancom.
Američki Treasury preko ureda OFAC prema Decryptu i Cointelegraphu uveo je sankcije na dvije kriptoburze koje su navodno prale novac za iransku Revolucionarnu gardu. Prema Cointelegraphu radilo se o pojedincima i dvjema burzama povezanima s pranjem sredstava u digitalnoj imovini u ukupnoj vrijednosti od oko 5 milijuna dolara povezanih s Iranom. Decrypt navodi da je među imenovanima bio operater sa sjedištem u Gruziji i Ujedinjenim Arapskim Emiratima te platforma sa sjedištem u Iranu.
Oba slučaja imaju jednu zajedničku stvar: nadzor cilja na ponašanje burza (tokove, pranje novca, sankcije), a ne na to može li burza stvarno isplatiti sve korisnike. To je drugačija vrsta rizika od one koja je srušila FTX.
Na što treba paziti kod ovog tipa dokaza?
Ovo nije preporuka što raditi s novcem. To je popis pitanja koja se, prema navedenim izvorima, mogu postaviti kod dokaza rezervi:
- Pokriva li dokaz i obveze ili samo imovinu?
- Provjerava li netko potpunost skupa podataka, dakle da su tamo doista svi?
- Za koji trenutak snimka vrijedi i koliko se često ponavlja?
- Tko je dokaz sastavio i tko ga je neovisno provjerio?
Što ostaje nesigurno
Sinkronizacija izvora ima granice. CryptoSlate opisuje opći mehanizam i njegove rupe, ali ne navodi kompletan pregled toga koje konkretne burze danas dokazuju i pasivu. Je li se i kako praksa od pada FTX-a statistički promijenila diljem tržišta, iz dostupnih izvora ne proizlazi jednoznačno. To ostavljamo kao otvoreno pitanje koje ćemo pratiti.