Što je SEC zapravo predložio?
Američka Komisija za vrijednosne papire (SEC, Securities and Exchange Commission) predstavila je prijedlog pravila koji treba razjasniti kako investicijski savjetnici i fondovi mogu držati (skrbiti) kriptoimovinu za svoje klijente. Prijedlog je prema dostupnim izvorima odobren 1. listopada i cilja na zamjenu godina neizvjesnosti jasnijim putem k usklađenosti s propisima (prema Decryptu i The Blocku).
Investicijski savjetnik ovdje je subjekt reguliran od strane SEC-a koji upravlja imovinom klijenata. Skrbništvo (custody) znači odgovornost za sigurno držanje te imovine.
Što se konkretno mijenja?
Prema The Blocku i Decryptu, prijedlog donosi dva glavna elementa:
- Mogućnost korištenja državnih trustovskih društava kao kvalificiranih skrbnika za kriptoimovinu.
- Pod određenim uvjetima dopustiti savjetnicima i fondovima vlastito skrbništvo (self-custody) kriptovaluta.
Cointelegraph opisuje srž problema koji prijedlog treba riješiti: dosadašnji zahtjevi za skrbništvo odvraćali su neke savjetnike od toga da uopće nude određenu kriptoimovinu klijentima. Radi se dakle o uklanjanju regulatorne prepreke.
CryptoSlate pojašnjava da bi prijedlog omogućio savjetnicima da drže takozvanu pokrivenu klijentsku kriptoimovinu (covered client crypto assets) u situaciji kada nije dostupan prikladan skrbnik, i to uz ispunjenje zaštitnih uvjeta. Radi se dakle o svojevrsnoj rezervnoj (fallback) opciji skrbništva.
Zašto od toga više profitiraju velike tvrtke?
Ovdje je ključna proturječnost na koju upozorava CryptoSlate. Sama ekonomska analiza SEC-a sugerira da troškovi osiguravanja imovine i osiguravanja neovisnog nadzora mogu dovesti manje tvrtke do toga da uslugu neće nuditi.
Konkretna brojka: prema CryptoSlateu, tablica 8 u materijalima SEC-a modelira određene godišnje troškove u iznosu od 433.833 USD po savjetniku koji bi koristio ovu opciju skrbništva. Ova procjena uključuje među ostalim neovisnu kontrolu (nadzor).
Drugim riječima, šire mogućnosti skrbništva teoretski proširuju ponudu za klijente, no fiksni troškovi usklađivanja s pravilima teže pogađaju manje igrače. Veći upravitelji ih lakše rasporede na veći obujam imovine pod upravljanjem. Odatle proizlazi okvir "velike tvrtke pobjeđuju": nije riječ o tome da bi SEC isključio male tvrtke, nego da ekonomija pravila favorizira veličinu.
Što za sada nije jasno?
Radi se o prijedlogu, a ne o važećem pravilu. Iz dostupnih izvora ne proizlazi kada (i hoće li) biti odobren u konačnom obliku, koliko će trajati postupak javne rasprave niti hoće li se konačni troškovi i uvjeti promijeniti. Također, točna definicija "pokrivene" kriptoimovine i cjelovit popis zaštitnih uvjeta nisu u tim izvorima detaljno razrađeni.
Ne znamo ni stvarne učinke na tržište dok pravila ne stupe na snagu i tvrtke ne počnu postupati prema njima. Procjena od 433.833 USD je modelski izračun SEC-a, a ne računovodstvena stvarnost pojedine tvrtke.
Što kod ovog tipa regulative dalje pratiti
- Trajanje i ishod postupka javne rasprave: prijedlozi SEC-a često se mijenjaju između prve objave i konačnog oblika.
- Konačna definicija uvjeta za self-custody: upravo će ona odlučiti tko će si skrbništvo stvarno moći priuštiti.
- Reakcija manjih savjetnika: hoće li stvarno odbiti nuditi uslugu, kako sugerira analiza SEC-a.
Ovo je upravo tip priče kod koje se isplati pričekati brojke iz prakse, a ne naslove. charliedesk bilježi što se dogodilo (prijedlog, datum, modelirani trošak) i vratit će se tome kada bude jasno kako je ispao konačni tekst.